Bakterijske vaginalne infekcije

Nespecifična bakterijska zapaljenja vagine

Bakterijske vaginalne infekcijePosle gljivica i trihomonasa potrebno je da se osvrnemo i na bakterijske vaginalne  infekcije. U normalnim okolnostima mnoge bakterijske vrste žive u vagini i sve one se obično zovu vaginalnom florom.

Stalna sekrecija vagine je kisela (pH=4,5), između ostalog zahvaljujući mlečnim bakterijama, koje se još nazivaju Doderleinovim bacilima. Ova kiselost, sprečava rast drugih mikroorganizama

Međutim, da bi se nespecifično bakterijsko zapaljenje vagine pojavilo, potrebno je da izvesni agens prethodno izazove nadražaj. To se može dogoditi za vreme seksualnog kontakta – te kada je vlažnije (lubrikacija) neodgovarajuće, pri nošenju i suviše tesnih pantalona, kao i pri izvesnim medicinskim postupcima (jatrogeni uzorci), kao što je upotreba antibiotika, hormona kore nadbubrežne žlezde (kortikoida) ili nekih sintetičkih supstanci sa hormonskim dejstvom. Ovi poslednji uzorci uglavnom menjaju kiselost vagine i omogućavaju nekontrolisani rast mikroorganizama.

Pošto se kod žene isključi prisustvo “specifičnih” izazivača prelazi se na preciznu izolaciju drugih “manje opasnih” bakterija. Upravo zbog toga su nespecifični bakterijski vaginitisi i dobili ime.

Simptomi bakterijske vaginalne infekcije

– Često je prvi simptom bakterijske vaginalne infekcije potreba da se svaki čas mokri, a pri tome se javlja i neprijatni osećaj peckanja;

– Bolovi u krstima i grčevi u stomaku, povećane i osetljive žlezde, naročito u preponskom predelu;

– Zidovi vagine su otečeni i prekriveni naslagama gustog i žilavog gnoja (najčešće je sastavljen od belih krvnih zrnaca, čiji je zadatak da se bore sa infekcijom, bakterija i okolnih odvojenih i mrtvih ćelija). Boja gnoja je bela ili žuta a ponekad se zapažaju i primese krvi;

– Javlja se i manje ili više izražen svrab spoljašnjih genitalnih organa (vulve).

Ako se ne leči dovoljno energično, pored zahvatanja velikih usana, infekcija se može i proširiti i na mokraćovod. Ona ponekad napreduje prema gore, prema unutrašnjim genitalnim organima pa zahvata matericu i jajovode.

Otuda postoje priličan rizik za nastanak steriliteta ili, u slučaju trudnoće, za spontani pobačaj. Nije neobično da hronična infekcija izazove nenormalan rast površinskih ćelija grlića materice, od čega na kraju može nastati i zloćudni proces (rak). To je dobar primer kako nadražaj i zapaljenje mogu dovesti do ove teške bolesti.

Lečenje bakterijske vaginalne infekcije

Za lečenje bakterijske vaginalne infekcije lekari prepisuju vaginalne tablete ili kreme izrađene na bazi sulfonamidnih i drugih jedinjenja, pa sve do antibiotika. Evo nekoliko primera: Sulfrin (sulfo-preparat), dva puta dnevno se stavlja u toku 10 dana; Gynosterosan, jedna vaginalna tableta dnevno, takođe u toku 10 dana; Gynomycine, jedna vaginalna tableta dnevno u šestodnevnom periodu; Teramycin, jednom dnevno po jedna vaginalna tableta u toku nedelju dana…

A posle završetaka takve terapije predlaže se uvek nekoliko dana mlečnih bakterija (Lactoferment).

Pomenuto lečenje se pokazuje vrlo dobrim u slučajevima naglog izbijanja bolesti i jačih tegoba. Ali, ne treba ga preporučivati kod hroničnih infekcija, jer nesumljivo dovodi do smanjenja prirodne otpornosti vagine. Takođe se ne savetuje ni preventivna upotreba vaginalnih dezifekcionih sredstava (kao što je npr. Vagoclyss), jer on narušava ravnotežu zaštitnih bakterija.